tehnecij (prema grč. τεχνητός: umjetan), simbol Tc (znanstv. lat. technetium), prijelazni, radioaktivni kemijski element (atomski broj 43), srebrnobijeli teški metal (gustoća 11,5 g/cm³, talište 2157 °C). U prirodi se nalazi u Zemljinoj kori u iznimno malim količinama kao raspadni produkt uranijeva izotopa 238U, a nastaje i nuklearnom reakcijom molibdena s neutronima koji potječu od kozmičkoga zračenja. Tehencij je bio prvi umjetnim putem pripravljeni kemijski element; pripravili su ga E. Segrè i talijanski mineralog Carlo Perrier 1937. bombardiranjem molibdena deuteronima. Poznato je više od trideset tehnecijevih radioizotopa, od kojih je najstabilniji 98Tc (vrijeme poluraspada 4,2 · 106 god). Tehnecijev izotop 99Tc može se dobiti u kilogramskim količinama bombardiranjem uranijeva izotopa 235U termičkim neutronima u nuklearnom reaktoru, a ostali izotopi reakcijom molibdena s neutronima, protonima, deuteronima ili alfa-česticama. Od svih je tehnecijevih izotopa najvažniji izotop 99Tc, odn. njegov metastabilni kratkoživući izomer 99mTc. Taj se izomer primjenjuje u scintigrafiji, tj. nuklearnomedicinskoj dijagnostičkoj metodi za praćenje prostorne i vremenske raspodjele radioaktivnosti u tijelu, jer se nakuplja u aktivnim biomolekulama pojedinih tkiva ili organa; lako je dostupan i ističe se vrlo kratkim vremenom poluraspada (6 sati), pa bolesnik nije trajno izložen radioaktivnosti. Osim toga, tehnecij se rabi i u kemijskoj katalizi te u proizvodnji visokotemperaturnih termometara. Od tehnecijevih spojeva važni su pertehnetati, soli pertehnecijeve kiseline, koji služe kao inhibitori korozije za željezo i čelik.
